Poslednji put ažurirano: 4.10.2025
Faktička eksproprijacija je situacija u kojoj država ili lokalne vlasti koriste ili oduzimaju privatno zemljište bez sprovođenja zakonom propisanih procedura i bez isplate pravične naknade. Takvo delovanje je protivno Ustavu Republike Srbije i predstavlja ozbiljno kršenje prava vlasnika.

To je tema od izuzetnog značaja za vlasnike imovine, pravnike, ali i širu javnost. Predstavlja specifičan oblik oduzimanja privatne imovine od strane države ili lokalnih vlasti, često bez sprovođenja zakonom propisanih procedura i bez odgovarajuće naknade. Ovakva praksa ne samo da narušava osnovna ustavna prava, već stvara pravnu nesigurnost i izaziva nepoverenje prema institucijama.
U ovom članku istražujemo šta je faktička eksproprijacija, kako funkcioniše, koji su zakonski okviri u Srbiji, i šta vlasnici mogu da preduzmu kako bi zaštitili svoja prava.
⚖️ Pravo na naknadu NE ZASTAREVA – ali što pre reagujete, veće su šanse da zaštitite imovinu i dobijete pravičnu naknadu.
Zatražite besplatnu konsultaciju odmah.
Šta je faktička eksproprijacija?
Faktička eksproprijacija se odnosi na situacije u kojima država ili organi lokalne vlasti preuzimaju privatnu imovinu za javne potrebe, ali to čine bez formalnog postupka eksproprijacije ili adekvatne naknade vlasnicima.
Ključne karakteristike faktičke eksproprijacije:
- Neformalno oduzimanje imovine: Privatna imovina se koristi za izgradnju puteva, objekata ili druge infrastrukturne projekte bez pravnog osnova.
- Izostanak saglasnosti vlasnika: U većini slučajeva vlasnik nije konsultovan niti je dobio obaveštenje o nameri oduzimanja.
- Nepostojanje naknade: Vlasnici često ne dobijaju pravičnu naknadu ili bilo kakvu naknadu za oduzetu imovinu.
Praktični primeri faktičke eksproprijacije
Zamislite situaciju u kojoj lokalna vlast gradi dečje igralište na privatnom zemljištu bez prethodnog obaveštenja vlasniku. Iako projekat može biti u interesu zajednice, vlasnik ostaje bez nadoknade i prava na svoju imovinu.
Faktička eksproprijacija često pogađa građane koji imaju nepokretnosti u urbanim ili ruralnim delovima gde su u toku infrastrukturni projekti, kao što su proširenje saobraćajnica, izgradnja vodovodnih mreža ili postavljanje elektroenergetske infrastrukture.
Pravni okvir faktičke eksproprijacije
Zakoni u Republici Srbiji koji se odnose na faktičku eksproprijaciju
Prema Ustavu Republike Srbije, pravo na privatnu svojinu je zaštićeno i ograničenja tog prava su moguća samo uz:
- Javni interes: Oduzimanje mora biti opravdano potrebama društva, kao što je izgradnja škola, bolnica ili puteva.
- Pravičnu naknadu: Naknada ne sme biti niža od tržišne vrednosti imovine.
Međutim, faktička eksproprijacija zaobilazi ove zakonske okvire, ostavljajući vlasnike u pravnoj praznini.
Evropska praksa u slučajevima faktičke eksproprijacije
Evropski sud za ljudska prava koristi termin „de facto eksproprijacija“ za slučajeve u kojima država preuzima imovinu bez formalnih procedura. Ova praksa je u suprotnosti sa članom 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za ljudska prava, koji garantuje pravo na mirno uživanje imovine.
Relevantni propisi koji regulišu eksproprijaciju u Srbiji
- Zakon o eksproprijaciji: Propisuje proceduru koja uključuje utvrđivanje javnog interesa i isplatu naknade pre nego što se imovina preuzme.
- Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa: Garantuje pravo vlasništva i definiše načine na koje može biti ograničeno ili oduzeto.
Kako funkcioniše faktička eksproprijacija?
Faktička eksproprijacija često počinje jednostavnim preuzimanjem privatne imovine bez ikakvog formalnog obaveštenja. Lokalni organi vlasti ili državne institucije koriste zemljište za javne projekte, a vlasnici se suočavaju sa gubitkom bez mogućnosti prigovora.
Tipični koraci u procesu faktičke eksproprijacije:
- Korišćenje imovine bez obaveštenja: Nepokretnost se koristi za potrebe zajednice bez pravnog osnova.
- Izgradnja infrastrukturnih objekata: Putevi, vodovodne mreže ili igrališta često su razlog preuzimanja.
- Ignorisanje prava vlasnika: Vlasnici se suočavaju sa činjenicom da je njihova imovina zauzeta, često bez jasnog pravnog rešenja.
Direktne posledice faktičke eksproprijacije po vlasnike
- Gubitak prava na korišćenje i raspolaganje imovinom.
- Nemogućnost prodaje ili hipoteke nepokretnosti zbog pravnih problema.
- Finansijski gubici usled neisplaćene naknade.
Sudska praksa u vezi sa faktičkom eksproprijacijom
Sudska praksa u Srbiji prepoznaje faktičku eksproprijaciju kao ozbiljan problem. Vrhovni kasacioni sud je u više navrata presudio u korist vlasnika, omogućavajući im da dobiju pravičnu naknadu za oduzetu imovinu.
Istaknuti slučajevi:
- Rev 7679/2021: Sud je naložio Gradu Novom Sadu da isplati naknadu vlasnicima zemljišta koje je faktički eksproprisano.
- Rev 4946/2020: Vlasnici su dobili pravo na tržišnu naknadu nakon što je dokazano da je njihova imovina neformalno zauzeta.
Uloga sudova:
Sudske presude pokazuju da je moguće zaštititi prava vlasnika čak i u situacijama kada formalne procedure nisu sprovedene.
Zaštita prava vlasnika u slučajevima faktičke eksproprijacije
Faktička eksproprijacija ostavlja vlasnike u nezavidnoj situaciji, ali zakon nudi načine za zaštitu njihovih prava. Ako ste vlasnik nepokretnosti koja je faktički eksproprisana, postoji nekoliko koraka koje možete preduzeti kako biste zaštitili svoja prava i osigurali pravičnu naknadu.
Pravni koraci vlasnika u postupku faktičke eksproprijacije
- Pokretanje sudskog postupka:
- Vlasnici mogu tužiti državu ili lokalnu samoupravu zbog faktičkog oduzimanja imovine.
- U sudskom postupku potrebno je dokazati da je imovina korišćena u javne svrhe bez zakonskog osnova.
- Angažovanje veštaka:
- Veštaci geodetske, građevinske i ekonomske struke igraju ključnu ulogu u utvrđivanju tržišne vrednosti imovine.
- Na osnovu njihovih izveštaja sud donosi odluku o visini naknade.
- Dokumentovanje oduzimanja:
- Fotografije, svedočenja i drugi dokazi o korišćenju imovine bez odobrenja vlasnika ključni su za uspeh u sudskom postupku.
Kako sudovi rešavaju slučajeve faktičke eksproprijacije
Sudska praksa u Srbiji ukazuje na to da sudovi prepoznaju pravo vlasnika na pravičnu naknadu, čak i kada formalni postupak eksproprijacije nije sproveden. U ovim slučajevima, sud donosi presudu koja vlasnicima omogućava da dobiju kompenzaciju na osnovu tržišne vrednosti imovine.
Primer uspešnog sudskog postupka zbog faktičke eksproprijacije
Jedan od značajnih slučajeva uključuje vlasnike zemljišta u urbanim područjima gde je lokalna vlast izgradila infrastrukturu bez prethodnog obaveštenja. Sud je presudio u korist vlasnika, omogućivši im da dobiju naknadu u visini tržišne vrednosti nepokretnosti, uključujući nadoknadu za izgubljenu dobit.
Rizici i posledice faktičke eksproprijacije
Dugoročne posledice za vlasnike
- Finansijski gubici:
- Vlasnici ne samo da gube pravo na svoju imovinu, već se suočavaju i sa dodatnim troškovima za pokretanje pravnih postupaka.
- Zbog neisplaćene naknade, mnogi vlasnici se nalaze u finansijskim problemima.
- Pravna nesigurnost:
- Nepostojanje formalnih dokumenata o eksproprijaciji otežava prodaju ili korišćenje imovine za druge svrhe, poput hipoteke.
Posledice za društvo
- Gubitak poverenja u institucije:
- Kada država ili lokalne vlasti zaobilaze zakonske procedure, građani gube poverenje u pravosudni sistem i državne institucije.
- Rizik od zloupotreba i korupcije:
- Faktička eksproprijacija može otvoriti prostor za zloupotrebu moći od strane lokalnih vlasti, što dodatno ugrožava pravnu sigurnost.
Primeri društvenih posledica
U pojedinim slučajevima, faktička eksproprijacija dovela je do protesta građana, posebno u situacijama kada su lokalne vlasti oduzimale zemljište bez naknade i koristile ga za projekte koji nisu od suštinskog javnog interesa.
Kako se može sprečiti faktička eksproprijacija?
Da bi se ovaj problem rešio, potrebno je uspostaviti jasnije zakonske okvire i unaprediti postojeće procedure. Ključne mere uključuju:
- Bolji nadzor lokalnih vlasti:
- Uvođenje strožih kontrola nad infrastrukturnim projektima kako bi se sprečila neformalna upotreba privatne imovine.
- Jasnije zakonske odredbe:
- Usvajanje novih zakona ili dopuna postojećih zakona kako bi se precizno definisala faktička eksproprijacija i njene posledice.
- Jačanje svesti građana:
- Edukacija vlasnika nepokretnosti o njihovim pravima i postupcima zaštite može značajno smanjiti broj slučajeva faktičke eksproprijacije.
- Brži sudski postupci:
- Efikasniji sudski sistem omogućio bi vlasnicima da brže dođu do pravične naknade i smanjio bi troškove pravnih postupaka.
Zaključak
Faktička eksproprijacija je ozbiljan problem koji narušava osnovna prava vlasnika nepokretnosti. Iako zakon pruža određenu zaštitu, praksa pokazuje da su vlasnici često prepušteni sami sebi u borbi protiv neformalnih postupaka lokalnih vlasti. Zbog toga je ključno da svaki vlasnik imovine bude upoznat sa svojim pravima i pravnim mogućnostima.
Važnost rešavanja ovog problema ne leži samo u zaštiti privatne imovine, već i u jačanju poverenja građana u pravni sistem i institucije. Samo kroz unapređenje zakonskih okvira, edukaciju građana i efikasniji rad sudova možemo stvoriti pravednije društvo.

Često postavljana pitanja (FAQ)
Faktička eksproprijacija je situacija u kojoj država ili lokalne vlasti preuzimaju privatnu imovinu bez sprovođenja formalnog postupka eksproprijacije i bez isplate pravične naknade vlasniku.
Primeri uključuju slučajeve gde lokalna vlast koristi privatno zemljište za izgradnju puteva, igrališta ili infrastrukture bez obaveštavanja vlasnika i bez formalnog rešenja o eksproprijaciji.
Vlasnici imaju pravo da pokrenu sudski postupak za naknadu štete, uz pomoć dokaza o zauzetoj imovini i veštačenja tržišne vrednosti nepokretnosti.
Dokazi uključuju fotografije, svedočenja, dokumentaciju o vlasništvu, i izveštaje veštaka koji procenjuju vrednost zauzete imovine.
Eksproprijacija je regulisana Ustavom Republike Srbije, Zakonom o eksproprijaciji i Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa.
Evropski sud prepoznaje pojam „de facto eksproprijacija“ i ističe da je ovakva praksa suprotna pravu na mirno uživanje imovine garantovanom Protokolom 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.
Prevencija uključuje bolji nadzor lokalnih vlasti, edukaciju građana o pravima, jasnije zakonske odredbe i ubrzanje sudskih procesa za rešavanje sporova.






